[Recenzija] S.T.A.L.K.E.R. : Call of Pripyat

Stigao je na red i pravi Europski biser od igre, koji je u protekla dva nastavka bio nedorađen, mogli bismo reći neispoliran. Te nedostatke uvelike popravlja njegov novi nastavak, pogađate riječ je o S.T.A.L.K.E.R. Call of Pripyat.
Sjećamo se prvog dijela shadow of chernobyl koji nas je uveo u samu priču i radnju, te svijet stalkera. Ovo je svojevrsni prethodnik prvog dijela.
Sama priča se odvija u okolici reaktora, te kasnije u samom Pripyatu. Vi ste, bivši stalker, sadašnji viši zapovjednik američke vojske, te ste samim time poslani u zonu kako biste istražili misteriozne padove nekolicine helikoptera koji su bili poslani kako bi detaljnije istražili zonu nakon same eksplozije reaktore.
Igra vas vrlo lijepom animacijom uvodi u svijet Zone, i ukratko vam prepričava kako je sve započelo, te vas upoznaje sa glavnim protagonistom i njegovim zadatkom. Nakon toga, ''bačeni'' ste na jednu pustopoljinu, sa nekoliko osnovnih stvari za preživljavanje i assault rifleom, te započinje vaše putovanje Zonom.
Gameplay elementi su ostali posve identični iz prethodna dva nastavka. Imate određenu količinu stvari koju možete nositi određenu u kilogramima, kako nebiste bili rambo. Što više nosite to se sporije krećete odnosno stamina vam se brže troši. Sakupljanje stvari vrši se pritiskom na use tipku, kod svakod mrtvog tijela ili stvari koju je moguće uzeti. Sustav unaprijeđenja oružja, i oklopa koji je uveden u pretposljednjem dijelu je dosta dobar. Možda je jedino nedostatak što je sve dosta skupo i treba se potruditi oko dolaska do novca. Korištena oružja, i istrošene oklope ne možete prodavati dok ih ne popravite, stoga bi vas moglo frustirati stalno pogibanje u večim borbama gdje do izražaja dolazi očuvanost oružja i oklopa. Oružja su vrlo raznovrsna, ali uglavnom kopije iz prijašnjih dijelova, a što se odijela tiče ima ih nekoliko vrsta te je svako novije po nečemu bolje od prethodnog.
Zona je veliko mjesto, glavne misije su vam uglavnom označene žutim kružićem na mapi, te se nalaze u bazama prijateljskih stalkera, tamo također možete uzeti i sporedne misije, koje vam naravno služe za zaradu dodatnog novca. Uglavnom se sastoje od tipičnih zadataka pomozi nekoj ekipi, ili eliminiraj nekog stalkera. Što se tiče glavnih misija, one uglavnom otvaraju priču, te su vrlo raznovrsne, od borbi i lova na zvijeri, pa do pregovora sa raznim banditima.
Postoje i stalkeri koji vas mogu u brzom roku voditi iz lokacije u lokaciju, kako bi smanjili ona neugodna pretrčavanja Zone.
Jedna zanimljivost, na koju treba paziti su stalne emisije, traju po nekoliko minuta, te u slučaju samog izlaganja ne možete preživjeti. Zanimljivost je ta što se događaju slučajno i nemaju određenih intervala, što igru dovodi na novu razine, te vas tjera da stalno budete na oprezu, uz sva mutirana bića i bandite koji haraju Zonom.
Igrina atmosfera je ono što je uzdiglo stalkera visoko. Tmuran i sivi krajolik, srušene zgrade, napušteni gradovi, te anomalije posvuda uz mutante garantiraju horror atmosferu dostojnu pravih Holywoodskih horror bloskbustera. Šetanje zonom uz konstantno zavijanje vukova u daljini, kada uđete u stalkerski kamp, nekoliko njih sjedi oko vatre, nešto jede ili sviraju i razgovaraju. Sve vam to daje do znanja kakav je život u Zoni, te kako je zapravo teško preživjeti. Podzemni labosi i napuštene vojne baze su jedan od boljih pokazatelja atmosfere pošto su preplavljeni zombijima i svakojakim rijetkim mutiranim zvijerima.
Tehnički dio je odrađen savršeno, pošto su prethodnici patili od hrpe bugova te katastrofalne optimizacije. Ruska verzija igre, koju sam također isprobao bila je grozna što se tiče svega navedenoga, što su popravili u ovoj engleskoj verziji. Bugova apsolutno nema u cijeloj igri, a grafički engine napokon ne štuca pri maksimalnim detaljima. Grafika nije u rangu današnjih novijih igara, jednostavno pustopoljine su previše grafički siromašne što ćete iskusiti prilikom igre, dok se svjetlo i sjena u podzemnim levelima ne mogu nadmašiti. Također atmosferski efekti groma i kiše su dovedeni do savršenstva, predivan je osjećaj stajati vani na kiši i gledati kako munje paraju nebo. X-ray engine u tome briljira, igra svjetla i sjene je fenomenalna, te detalji na NPC-ovima, ali vegetacija i sami okoliš su dosta siromašni. No to vas nebi smjelo odagnati od igranja ove odlične igre.
Zvuk je na razini također, NPC-ovi pričaju engleski, ali i zaluta tu i pokoja ruska riječ, zvuk oružja i ostaloga je fenomenalan, u suprotnom nebi bilo povremenih šokova tijekom igranja mračnijih levela.


Zaključak: Igra je nadmašila očekivanja, prestigla je po svim segmetima svoja dva prethodnika. Eventualni nedostatak bi mogla biti siromašnija grafika za one željne eye candy prezentacije, te preveliki nivo težine kada se igra na težim levelima.

Ocjena: 8/10